Rad s djecom
Rad s djecom čini velik dio mog profesionalnog iskustva. Završila sam brojne edukacije iz područja dječjeg razvoja, rada s različitim teškoćama kod djece, te rada s obiteljima, dok u radu s djecom prvenstveno koristim smjernice iz edukacije o terapiji igrom.
Igra je prirodan jezik mlađe djece – kroz nju komuniciraju, prikazuju situacije iz svakodnevnog života, svoje želje i snove, a vrlo često i situacije koje ih muče.
Sve je veći broj djece koja proživljavaju određene emotivne teškoće, kao što su anksioznost, depresivnost, fobije od određenih stvari/pojava, usamljenost, agresivnost, i mnoge druge. Često ti problemi ostaju netretirani ili čak neprepoznati zato što ih je djeci teško verbalizirati. Također, roditelji se često javljaju radi teškoća s uspostavljanjem granica, ispada ljutnje, kod doživljene traume ili gubitka, u slučaju rastave roditelja, teškoća u odnosima s vršnjacima i sl.
Terapija igrom na sustavan i znanstveno utemeljen način upotrebljava činjenicu da djeca prirodno komuniciraju kroz igru, te uz stručno vodstvo pomaže djeci da prepoznaju i izraze svoje probleme i emocije.
Proces započinje zakazivanjem prvog razgovora roditelja s terapeutom na kojem zajedno istražujemo dosadašnji razvoj i važne događaje u djetetovom životu. Zajedno donosimo odluku je li djetetu potreban individualni tretman, te u skladu s tim postavljamo ciljeve.
Zatim slijedi obiteljski susret na koji dolaze roditelji zajedno s djetetom, a nekad i drugom djecom u obitelji.
Idući susreti su organizirani tako da terapeut provodi 45 minuta nasamo s djetetom u igri, a nakon svakog susreta provodi se kratko savjetovanje roditelja u trajanju od 15 minuta.
Nakon svakog ciklusa i određenog broja susreta s djetetom slijedi savjetodavni susret s roditeljima.
Savjetovanje roditelja
Uključivanjem djeteta u terapiju, očekuje se velika uključenost i od strane roditelja.
Savjetovanje roditelja usmjereno je ka pružanju podrške roditeljima da bolje razumiju svoje dijete i pozadinu njegovog ponašanja, davanju preporuka roditeljima vezano za njihovo postupanje prema djetetu, te edukaciju o važnim aspektima odgoja djece, te cjelokupnom razvoju. Kad god je to moguće, preporuka je da se u proces savjetovanja uključe oba roditelja.
U nekim slučajevima, naprimjer kada dijete nije spremno za uključivanje u terapijski proces, moguće je ostvariti podršku djetetu i obiteljskom sustavu kroz samo uključivanje roditelja u savjetovanje.
